prati nas: 

Glas po kroju čovjeka: logopedija i tranzicija

Iako je očito zašto bi trans osobama logopedska terapija mogla biti potrebna, mnogei često nisu svjesnei da postoje stručnjakinje_ci kojei im mogu pomoći prilagoditi glas svom rodnom identitetu. U Hrvatskoj, u praksi, pri skrbi specifičnoj za trans osobe sudjeluju psiholog_inja, psihijatrica_ar, doktor_ica opće medicine, u slučaju hormonalne terapije endokrinolog_inja, u slučaju operativnih zahvata kirurg_inja te, u slučaju promjene oznake spola u dokumentima, socijalnai radnica_k. Iako su za mnoge trans osobe govor i komunikacija veliki dio njihovog rodnog identiteta, vrlo će ih malo potražiti pomoć logopetkinja_da kao stručnjakinja_a za jezik, govor i komunikaciju. Razlozi tomu su mnogobrojni. Često doktori_ce opće medicine ne znaju da i vokalna terapija trans osoba spada u opis posla logopetkinja_da, a vrlo često ni logopetkinje_di ne znaju da im vokalna terapija spada u struku jer ne postoji niti jedan predmet u pet godina studija koji se bavi ovom specifičnom vrstom terapije. Iz tog razloga često im fale dodatne kompetencije kako bi se bavilei ovom vrstom terapije. Kako god, vokalna terapija svejedno je područje koje spada u logopedsku struku i logopetkinje_di imaju odgovornost osvijestiti zajednicu o mogućnostima prilagodbe glasa rodnom identitetu.

Uloga logopedske terapije u tranziciji jest doprinijeti procesu prilagodbe spola poučavanjem klijentice_a usvajanju fleksibilnih glasovnih, jezičnih i komunikacijskih obrazaca koji su u skladu s njenim_govim rodom i koji im time omogućuju da u različitim životnim situacijama budu percipiranei, ili budu bliže tome da budu percipiranei kao pripadnicei svog roda.

Nikako se ne savjetuje samostalna feminizacija ili maskulinizacija glasa. Logopetkinje_di su stručnjakinje_ci u vokalnoj higijeni i svojim znanjem mogu pomoći klijentici_u da prilagodi glas svojem rodnom identitetu bez da ga pritom ošteti. Osim što samostalan pokušaj feminizacije ili maskulinizacije glasa često rezultira velikom napetošću glasnica i vrata te neprirodnom, hiperfunkcionalnom fonacijom, nepravilno korištenje govornog aparata može dovesti do štetnih posljedica poput kronične promuklosti, gubitka glasa, vokalnih polipa ili nodula.

Prije početka vokalne terapije, bitno je s logopetkinjom_dom postaviti realne, individualizirane ciljeve. Nažalost, vokalna terapija nije čudesna i njen uspjeh je ograničen, ali opseg terapije je doista širok i skoro je nemoguće da niti u jednom području neće doći do napretka. Također može pomoći snimiti vlastiti glas na početku te kroz terapiju, odnosno na kraju terapije, i onda usporediti napredak između tih snimaka. Dok je za trans žene i trans muškarce uglavnom cilj feminizacija, odnosno maskulinizacija glasa, za mnoge trans osobe, posebice rodno varijantne, nebinarne ili kvir osobe, to često nije tako. Stoga je pri postavljanju ciljeva ključan individualizirani pristup, ovisno o potrebama klijentice_a i realnim mogućnostima terapije.

Tri osnovna rodna markera glasa, te ujedno glavni ciljevi vokalne terapije, jesu fundamentalna frekvencija, intonacija i rezonancija. Uz njih su također relevantne i druge karakteristike govora kao i neverbalna komunikacija. Svi navedeni aspekti mogu na različite načine biti dio vokalne terapije kojoj nije cilj maskulinizacija ili feminizacija glasa, već osoba može imati različit cilj za svaki aspekt vokalne terapije.

Fundamentalna frekvencija (F0) stručni je naziv za visinu glasa, te jedan od temeljnih rodnih markera. Općenito, za percipirane muške glasove ta frekvencija iznosi od 100 do 150 Hz, za percipirane ženske glasove od 180 do 220 Hz, a područje između naziva se rodno neutralnom fundamentalnom frekvencijom. Nekim trans osobama rodno neutralna F0 može biti nedovoljno visoka ili niska, međutim raspon unutar rodno neutralne F0 često je realističniji cilj od normativnog raspona za cis žene i muškarce te može proizvesti željeni rezultat uz kombinaciju s drugim aspektima verbalne i neverbalne komunikacije. Odnosno, osobi unutar raspona rodno neutralne F0 mogu pomoći da bude percipirana kao muškarac ili žena odgovarajuća intonacija, rezonancija, način komunikacije te neverbalna komunikacija. Trans osobi kojoj je cilj imati glas unutar rodno neutralnog F0 je uglavnom lakše i realističnije doći do cilja nego osobi kojoj je cilj da joj glas pređe iz F0 za percipirano ženske u F0 za percipirano muške glasove, ili obratno.

Intonacija, odnosno infleksija, još jedan je ključan rodni marker glasa, pogotovo kada je fundamentalna frekvencija u rodno neutralnom rasponu. Ne postoje univerzalne norme za mušku odnosno žensku intonaciju, međutim istraživanja ukazuju na neke perceptivne razlike. Dramatičan pad visine glasa na kraju rečenica tipičan je obrazac percipiranog muškog glasa. Percipirani ženski glas koristi više uzlaznih tonova te više varira intonacijski od muškog. Muški glas je monotoniji od ženskog. Trans osobe nerijetko pokušavaju izbjegavati mijenjanje intonacije u govoru kako im glas ne bi „skliznuo“ u stari raspon, rezultat toga je nefluentan glas. Stoga je posao logopetkinje_da da u vokalnoj terapiji s klijenticom_om vježba stabilan raspon intonacije.

Rezonancija se odnosi na obradu glasa koja nastaje kada glas prolazi kroz rezonantne šupljine (nos, sinusi, ždrijelo, usna šupljina). Rezonancija je ono što glasu daje „boju“. Ovaj marker je često najapstraktniji u vokalnoj terapiji jer podrazumijeva mijenjanje boje glasa različitim pozicijama jezika, usnica, te tehnikama disanja. Za trans žene obično je cilj postići svjetliji, prednji ton koji odzvanja u ustima, nosu, sinusima te gornjem dijelu glave, dok je za trans muškarce obično cilj postići tamniji, stražnji ton koji odzvanja u prsima. Kod rodno varijantnih, nebinarnih i kvir osoba ne postoji uobičajeni cilj, već varira ovisno o potrebama pojedine osobe.

Osim osnovnih rodnih markera, vokalna terapija trans osoba također se bavi nekim drugim karakteristikama govora poput intenzitetom, šumnosti, brzinom govora, neverbalnom komunikacijom, artikulacijom, sintaksom, semantikom i pragmatikom, odnosno načinom korištenja jezika.

Istraživanja su pokazala da je grupna terapija vrlo pogodna za uspjeh vokalne terapije kod trans muškaraca i trans žena. Razlog tomu može biti međusobna potpora između članica_ova grupe, zajednički ciljevi, razmjena savjeta i iskustava, ali i mogućnost prepoznavanja i imitiranja nekih obrazaca u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji cis i trans osoba istog rodnog identiteta. Naravno, nije dobro samo se fokusirati i uspoređivati s cis osobama, ali dobro je moći prepoznati neke obrasce govora i komunikacije karakterističnih za vlastiti rodni identitet.

Vokalna terapija završava kada su postignuti svi terapijski ciljevi ili kada više nema mogućnosti za daljnji napredak u terapiji. Ukoliko se na početku terapije jasno definiraju ciljevi, neće biti teško zaključiti kada su ti ciljevi dosegnuti. Ukoliko se osoba još uvijek osjeća nesigurno o vlastitim komunikacijskim vještinama, potrebno je poraditi na samopouzdanju i korištenju znanja i tehnika naučenih na vokalnoj terapiji. Različita istraživanja navode kako vokalna terapija najčešće traje između šest i devet mjeseci, računajući u tjednim terapijama u trajanju od jednog sata tjedno.

Jedna je anomalija kod logopedske terapije trans osoba primijećena u mnogim državama: nekoliko je puta manje vjerojatno da će trans muškarci zatražiti pomoć logopetkinje_da nego trans žene. Za kvir, nebinarne i rodno varijantne osobe i ne postoje podaci, tako da se samo može pretpostaviti da taj dio zajednice još rjeđe traži pomoć logopetkinja_da. To se jednako odnosi na logopedsku terapiju u SAD-u kao i u Hrvatskoj. Važan faktor u tome može biti što u logopediji postoji osjetan manjak istraživanja u području vokalne terapije za trans muškarce i rodno varijantne, kvir, i nebinarne osobe u usporedbi s terapijom za trans žene. Jedan od razloga tomu je sigurno i trenutna pretpostavka u struci da testosteron efektivnije djeluje na maskulinizaciju glasa nego estrogen na feminizaciju. Iako takva pretpostavka nije u potpunosti neosnovana, istraživanja na tu temu su, ponovno, rijetka. Za kvir, nebinarne i rodno varijantne osobe općenito postoji manje podataka i istraživana nego za trans muškarce i trans žene, pa tako i u logopediji. Međutim, to ne znači da bi se trans muškarci i kvir, nebinarne i rodno varijantne osobe trebalei odvraćati od terapije, naprotiv – treba ih najviše i poticati na taj korak. Uz podizanje svijesti, pokretanje novih istraživanja, te uz obrazovanje nove generacije logopetkinja_da, možemo unaprijediti vokalnu terapiju za sve.

Sada kada smo se upoznalei s teorijom o logopedskoj terapiji trans osoba, korisno bi bilo vidjeti i praksu. S time na umu, pričalei smo s jednom trans ženom koja nam je ispričala svoje iskustvo s logopedskom terapijom.

„Za mogućnost logopedske terapije za potrebe tranzicije saznala sam preko tadašnjeg Trans Aid-a (sada kolekTIRV), a terapiju sam pohađala 7 mjeseci, jedan-na-jedan, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Prije terapije sam sama pokušala promijeniti svoj glas, međutim prestala sam jer sam naišla na informaciju da si tako mogu oštetiti glas. Terapiju nisam do kraja provela, odustala sam jer mi se nije svidio pristup logopedice, iako sam bila dosta osjetljiva tada i s manjkom samopouzdanja. Bez obzira na raniji prekid, smatram da mi je terapija pružila jako dobru podlogu koju sam dalje primjenjivala i sada sam u potpunosti zadovoljna sa svojim glasom koji čak niti nije onakav kakvom sam se u početku nadala. Ukratko, nepoznati ljudi me percipiraju kao ženu i preko telefona, što mi je najvažnije. Mislim da sam, dok sam išla na terapiju, trebala zatražiti i neki oblik psihološke podrške što bi, u kombinaciji s logopedskom terapijom, možda trebala biti norma.“

Iako je trenutno vrlo rijetka, logopedska terapija trans osoba trebala bi biti jedna od temeljnih mogućnosti u procesu tranzicije. Neovisno o vrsti tranzicije u kojoj se osoba nalazi, logopetkinja_d može dati korisne savjete o očuvanju vokalne higijene, informacije i smjernice o rodno odgovarajućoj neverbalnoj komunikaciji, i ono najbitnije za mnoge trans osobe – može pomoći u feminizaciji, odnosno maskulinizaciji, glasa. Trenutno niti jedan logopedski kabinet ne oglašava vokalnu terapiju za trans osobe, međutim ta vrsta terapije spada pod logopedsku struku. Prema etičkom kodeksu Hrvatskog logopedskog društva, logopetkinja_d ne smije diskriminirati svoje klijentice_e po bilo kojoj osnovi, uključujući i rodni identitet. Iako su donedavno svei logopetkinje_di završavalei isti fakultet u Zagrebu, na nijednom kolegiju se ne spominje specifično logopedska terapija trans osoba. S obzirom na to, logopetkinja_d može odbiti pružati uslugu takve vrste terapije ako se osjeća nedovoljno obrazovano o toj temi. Ali, općenito govoreći, trans osoba može zatražiti pomoć logopetkinje_da tijekom bilo kojeg aspekta tranzicije. Na kraju, čim više trans osoba počne tražiti logopedsku podršku, tim prije će se i logopedska struka prilagoditi potrebi koja postoji i, nadajmo se, početi obrazovati i (buduće) logopetkinje_de o potrebama trans osoba.

- Tin Dukanović

Literatura

1. Varga, A. i Bonetti, A. (2016). Vokalna terapija kod transrodnih osoba. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52 (1), 114-126.

2. ASHA, Gender-Affirming Voice and Communication Change for Transgender and Gender-Diverse People

https://www.asha.org/public/speech/disorders/voice-and-communication-change-for-transgender-people/

crossmenu